|
|
| < | veljača, 2011 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by XXS Girl
ObožavaLa sam tužne,nesretne pjesme koje me bacaju u pLač. ObožavaLa sam priče sa sretnim početkom i krajem koji sLama i uništava srce... a sad je moj živoT sam jedna takva [ <'3 ] . No 'ko mi je kriv?! -> Tko drugi. Nego ja sama [ :( ].. OstaviLa sam jednu savršenu , Ljepu , Dobru osobu... i da samo on zna koL'ko mi faLi, koL'ko ga trebam. Da samo on zna koL'ko patim i misLim na njega..e Da on zna koL'ko njega mo'e srce voLi i koL'ko mi nedostaje u mom sad nesretnom i tmurnom životu... Da zna.. Oprostio bi mi. aL' ne. On ne zna. I ja se sad mučim s time kako da prihvatim to da ga nemam kraj sebe, da se nemam na koga osLonit..Moram prihvatit to da sam JA kriva jer ON nije tu kraj mene, da me utješi uvijek i da mi kaže: ' Mala , sve će bit u redu. ' Nema više njega ni njegovih sLatkih riječi koje bi uvijek izmamiLe ISTINIT osmijeh na moje Lice, kojeg sada više NEMA. Svojom sam krivnjom izgubiLa osobu koja je kraj mene dosLovno biLa i danju i noću. Koja me sigurno nikad nebi izdaLa, niti namjerno provrjediLa... Kad sam mu rekLa ' Gotovo je... ' to je govoriLo moje srce...Koje se bojaLo da će i on otići, kao i svi ostaLi. PotjeraLo ga je, a samo je htjeLo da ostane...I ja sad kad skLopim oči vidim SAMO NJEGA.. Njegovo sve predivno. Sve savršeno.. Sve bez ijedne mane... Svaka moja misao usmjerena je na njega.. I na to koL'ko meni on znači, iako i ja i moje srce znamo da se on neće vratiti i da neće doći i da mi više neće reći ' Srećo voLim te ' ... i sada svaka pomisao na to da sam ga imaLa, da sam imaLa takvo Ljepo, drago i savršeno biće, a da sam ga otjeraLa i pustiLa ga da samo tako ode. Ubija me. Ubija me. I još ga voLim.. i još mi je sve. Još ga trebam kao nikoga. I još mi znači [ :'/ ] . aL nemogu tu NIŠTA. nemogu ga niti vratit niti ništa. Eto' Neka je njemu u daLjnjem životu srećno. Nek nađe novu Ljubav koju če voLjeti. :'| Ja to zasada neću naći... <'3 e 
VoLi Vas ToČkica 
heeeei 
nadam ste da ste dobro 
Nisam baŠ dolazila zbog Škole..al te novi post je tu 
UŽivajte mi i komentirajte 
Ima li na ovome svijetu bića koje barem jednom nije bilo povrjeđeno ili uzalud voljelo? Ili je to zapravo smisao ovoga svijeta.Sama po sebi znam da polako nestajem, nestaju moji osjećaji nestaje moj lik. Povrijeđena razmišljam dali vrijedi živjeti ovakve mračne živote.Rođena sam da ga živim, ali moram li baš ovako ? Dali da odustanem i predam se od ovoga svijeta ili možda da odustanem od života ili svojih osjećaja. Što sam skrivila Bogu da se ovako osjećam tužno i beživotno ?? Možda nisam kriva ja, možda je kriv netko a ne znam tko, ali zašto kriviti nekoga kada su svi oko mene sretni. Zašto nenalazim odgovore, zašto je još uvijek moja duša povrjeđena, a taj koji me povrijedio to ne vidi ili vidi, a možda samo osjeti? Možda mnogi pate kao i ja sada, a možda me i zaboravljaju, no to su samo nagađanja. Ne... na to pitanje nema odgovora, jer to još nitko ne zna. Jednom rukom pišem ove prazne riječi, a druga ruka mi stalno bježi na lice, brisati biserne suze da ne kapaju po ovome bijelom papiru punom pitanja, bez ijednog odgovora.Da li je to odgovor, da li je nekome stalo do mene... Ne znam,možda... Bojim se, iako učim na greškama, ali ih uzastopno ponavljam nadajući se da ću biti sretna,te da će mojoj patnji doći kraj. Da li ja pišem o ljubavi ili o praznini svoje duše? Duša... da li ja imam dušu uopće? Možda moja duša nije toliko prazna, jer se u njoj krije srce koje voli i koje će uvijek voljeti mnoge oko sebe, ali jedino pitanje je kada će pronaći svoju nadu da boljim sutra? Ima li u meni još nade da budem sretna ili je sve prekrila povrjeđenost možda sam ja samo slika svega, a negdje u meni se krije čovjek , čovjek koji voli i zna da između rođenja ismrti se krije pitanje dali vrijedi živjeti i patiti kao što ja sada patim i plačem u beznađu ovih narušenih osjećaja i srušenih mostova u kojima se krila poslijednja sjenka nade za boljim sutra. Želim otići odavdje daleko,daleko gdje nema patnje i boli, želim prijeći sto dolina i nikada se ne vratiti na mjesto gdje počiva moja nesreća. Jer vraćati se tamo znači gubiti svaki dio tek pokrenute nade i vjere u sebe. Jer i sama znam
da jednom izgubiti nadu i snove znači živjeti u tami. Upravo počinjem shvaćati kako gubim nadu u život i sreću.
Da li sam ja suvišna ovome svijetu,ili jednostavno samo jedna od mnogih koja je dane provodila u nadi i snovima i odjednom shvatila da je stvarnost nesto sasvim drugo i tako izgubila nadu?Neznam i mozda nikad necu saznat al se nadam,Boga molim da ova bol prestane jer neznam koliko dugo covjek moze izdrzati ovu prazninu,bezvoljnost,tugu,prazninu,neznam al se nadam da ce proci.....
I???Kakav vam je bio novi post???
Et nadam ste da ste uŽivali,..
Velika pusaaa od vaŠe tockice Čao
HeejČeg dugooo nisam pisala nisam imala inspiracije e pa sad je imam
bit Če malo duŽe...pa bi voljela da proČitate.. sad uŽivajte 
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli se na jednom skrivenom mjestu na
Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila:
"Hajdemo se igrati skrivača! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima."
Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:
"Skrivača? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se
svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je
pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i
Apatiju koju nikada ništa nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i
zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako
ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio riskirati.
"Jedan, dva, tri..." počela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg
Drveta.
Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto činilo savršenim za
jednog od njenih prijatelja.
Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra.
Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe!
Laž se sakrila na dno oceana (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.
Kada je Ludost izbrojala 999.999, Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun", zavikala je Ludost i započela svoju potragu.
Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s
Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha.
Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost se nije trebalo niti tražiti.
Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
Od tolikog traženja Ludost je ožednjela, i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti
Na obližnjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu
oceana) a Zaborav je zaboravio da su se uopće ičega igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila
bijesna, ugledala je ružičnjak.
Ušla je među ruže, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim
pupoljcima.
Odjednom se začuo bolan krik. Ružino je trnje izgreblo Ljubavi oči.
Ludost nije znala što učiniti. Pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala
slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i na posljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjećajima, ali ostala je slijepa, a Ludost je prati gdje
god ide.
Nadam se da ste uŽivali...a sad idem..
ko zna kada opet napiŠem novi post xD
Čaooo pusaaaaaa
dugo nisam pisala jer nisam imala inspiraciju
nadam se da mi nećete zamjeriti na tome.
Život nas ponekad zna razočarati ali zna nam i donijeti sreću koja nas uljepšava.
Ponekad se upitam-Zašto si neki žele oduziti život? To se čini kao jednostavno pitanje
ali nije jer svatko drugačije razmišlja i vidi ovaj svijet.Svi imaju loših dana kao i ja al
to će brzo proć i ne trebamo radi toga stvarat ružne slike o životu.Ljudi koji si žele oduzet život su sami sebi krivi za to.Svatko sebi gradi život.Neko na bolji a netko na gori.
Svi misle kad naprave neku glupost da trebaju propast u zemlju.Ne , to uopće nije istina.
Na glupostima i greškama se uči tako ćemo naučit da više nećemo raditit gluposti.
Svaku sekundu , minutu , sate , dane , tjedne.....treba što bolje provesti.
Nekad sami slušajući pjesme , zabavljajući se , s prijateljima i voljenim osobama.
Nikad se ne zna kad ćeš otići gore , gore na nebo.
Zato svaki trenutak u svom životu provedi najbolje što možeš kao da
ti je posljednji dan života.Nadam se da ćete uživat u svakoj sekundi jer
svaka sekunda je važna.Sekunda po sekundu stvori se tvoj život.
Bye
Ee dugo sam razmišljala i napisala new post....dajte si malo truda pa pročitajte!!
Ponekad se dobrim ljudima događaju ruzne stvari. I to je dio zivota, pa premda ponekad djeluje
nepravedno, nije bas tako. Shvatila sam da ima stvari koje su vaznije od zivota, iako sam dugo mislila da je to nemoguce.Najvaznija rijec na svijetu je: LJUBAV! Evo tajne: ljubav se nalazi onda kada je ne moraš dati. To je osjecaj velikodusnosti i dobrote koji nitko ne moze iznuditi. Ljubav je prava samo onda kada je covjek daje od sebe iskreno bez ostatka. Nema sile, zakona, prinude koja bi mogla nekoga nagnati da voli. Ljubav se ne namjesta. Ona se slobodno nalazi i jednako tako slobodno i daje i to ne samo onda kada je oko nas med i mlijeko. Prava je ljubav kao kovina koja se testira na vatri.Pravi vatrometi zle kobi okruzuju nas posvuda, svaki dan. Zar to znaci da trebamo voljeti samo onda kad je to moguce? I kao sto srebro, ili zlato, stavljamo u vatru da bismo od njega dobili ono sto zelimo, tako i ljubav povremeno treba staviti u vatru kako bi ona postala cisca, plemenitija i dublja. Vidjet ces, ona tako postaje sjajnija i jaca.
Ljepota ruze i njen miris??? Eto jos jednog primjera kakvoce o kojoj ti zelim nesto reci. Miris ruze sakriva se u njezinim laticama, a one se pokazuju tek kada se pupoljak otvori.. Pogledaj stabljiku ruze! Puna je trnja koje ti moze ozlijediti prste i zbog kojega ces sigurno neko vrijeme krvariti. Obrati paznju na to da se pupoljak nikada ne otvori sve dok trnje nije potpuno oblikovano. Kao da ti ruzin grm zeli reci: Ne! Ne dajem ti svoje cvjetove! Drznes li se uzeti koji, povrijedit cu te! Je li vrijedno rakrvariti prste da bi dosao do ruze? Iznad trnja, nalazi se nagrada.
Isto je tako u zivotu. Trnje, ti svakodnevni problemi svakoga od nas, tjeraju nas da ucimo, da se trudimo i da, gledajuci gore, prema boljem sutra pokusamo doci do cilja a da se ne ozlijedimo. Na taj nacin ucimo, kao djeca. Trebali bismo nauciti i to da budemo iskreno dobri, suosjecajni i plemeniti, jer ako to nismo, trnje ce nas povrijediti i zasijati u nama sjeme mrznje, gorcine, nepodnosljivosti. Jos sam nesto spoznala : svi smo mi slobodni.
I svi, muskarci i zene, bogati i siromasni, svi, svi ponekad iskusimo razocaranja, naidemo na trnje. Zbog toga mozemo zahvaljivati Bogu ili ga proklinjati.
I kad ti u zivotu bude tesko, kad naides na trnje, znaj da te netko gleda i bodri te da postupis pravilno i da dosegens ruzu. Simbol ljubavi.
Uvijek izaberi ljubav. Izaberi da nesebicno dajes i zivi s posljedicama tog izbora. Ponasaj se prema drugim ljudima onako kako bi volio da se i oni ponasaju prema tebi.
I na kraju jos samo nesto: LJUBAV NIKAD NE UMIRE!!
Nadam se da vam se svidio post i da ste nešto novo naučili!!
WOLI WAS WAŠA
tockica01
